Sve svoje nosim sa sobom. U rokovniku.

Kad sam vidjela Lucijin Inspire me planer poželjela sam ga ukrasti, sakriti se negdje i pregledati stranicu po stranicu. Guštati. Nisam mogla ukrasti Lucijin planer ali sam je zamolila da napiše kako ga koristi, zašto voli Inspire me planer i zašto je s njom i na vrhovima planina koje neumorno osvaja. Guštajte u čitanju!

Nije teško ispenjati vrh, teško je ostaviti ga...

by Lucija Biondić  @gusterica_hr

 

Neki dan sam iz zabave rješavala kviz za savršen rokovnik i nije me začudilo kad sam na kraju otkrila kako je moj savršen planer Inspire me. ''Zabavno i inspirativno planiranje je tvoje drugo ime (ok, dva imena) i želiš slobodu planiranja bez ograničavanja datumima.'' Volimo se Inspire me i ja već treću godinu. Freestylerski.

Sjećam se kad je Inspire me tek izašao. Kolovoz. Osoba sam kojoj godina započinje u devetom mjesecu, ostalo mi je to u krvi još od srednjoškolskih i fakultetskih dana. Sjećam se kako sam planove za iduću godinu uvijek pravila na plaži, u posljednjim danima ljetovanja. I zato mi je taj moj prvi, tirkizni Inspire me tako dobro sjeo. Moja je 'nova' godina s njim započela u rujnu 2017.. 

 

Drugi plus tom malom tirkiznom ljeta gospodnjega 2017. bio je format. Priznajem kako se nikad nisam uspjela naviknuti na dimenzije Ženskog rokovnika. Možda Ženski rokovnik stane u svaku torbicu, ali moj Inspire me stane u svaku moju torbu, jer torbice ne nosim. Ili ruksak kad krenem u brda. A ide u brda sa mnom gotovo uvijek. Kasnije ću vam objasniti i zašto.

Jedino što me nije oduševilo kod prvog Inspire me planera jesu bile naljepnice. Nisam se nikad doživljavala osobom koja će provesti minute, pa i sate 'ukrašavajući' svoj rokovnik. Mislim, rokovnik je toliko egzaktan. Što se tu ima ukrašavati…? Dok nisam zalijepila prve naljepnice. Slaganje tjednog rasporeda ponedjeljkom ujutro i punjenje rokovnika novim Inspire me naljepnicama postao je mali ritual uz prvu kavu. Prvo u tirkiznom, onda u žutom, a od jeseni 2019. godine i crvenom rokovniku.

 

Bilo je tako sve do ožujka ove godine kad mi je odjednom rokovnik postao nepotreban. Skoro dva mjeseca zjapio je prazan. Pokoji rođendan, pokoje druženje u parkiću, pokoja ideja i obilježeni dani u kojima sam ishodala 10+ km. Nije bilo putovanja, izlazaka, posla…Većinom tek bijeli prazan papir. Dok se konačno nije nešto pokrenulo. Izašli smo iz tog nesretnog 'lockdowna' i sve je oživjelo. Pa i moj rokovnik. U međuvremenu su u Planner Boutiqueu osmišljene nove naljepnice, u blokovima, i količinski ih sad više ima.

Nekako me u to vrijeme nazvala Dunja i pitala bi li napisala jedan tekst o tome kako koristim svoj Inspire me. I, evo, sad ga lagano kuckam, u nedjelju poslijepodne, između povratka iz Gorskog kotara i planiranja ostatka ljeta. Ljeta koje je kod kreativne i sanjive, pomalo neuredne Ribe s podznakom u organiziranoj i uvijek s dvije noge na zemlji Djevici (jep, uvijek vraćam stvari na mjesto da uštedim vrijeme, ali nitko se ne može snaći gdje što stoji na svom mjestu osim mene) uvijek nepredvidljivo.

 

Riba u meni koja sve planira u zadnji čas, a dogodi se i da se plana ne drži fiksno, pa čak i odustane od njega, će se pokrenuti čim joj kažeš da se negdje ide. Bit će spremna za 5 minuta (ok, nekad sat i 5 minuta, ali znate o čemu govorim), no Djevici ipak treba struktura tog puta. Za tu priliku uskače moj mali vjerni asistent u kojem su za nekoga možda neuredno i neorganizirano, no za mene vrlo jasno, tako da se mogu snaći, zabilježene obveze, ideje, planovi i želje.

U prvom djelu rokovnika obilježeni su dani za putovanja – ona već dogovorena kao i ona na koje bih voljela otići. Dnevni raspored zauzima najveći dio planera i najviše ga koristim slažući dogovore i obveze doslovce po satima. Kao freelance novinarka pod bilješkama su organizirani svi tekstovi i teme s deadlineom kad ih trebam predati, a ideje… Ideje su priča za sebe. I upravo nas one vraćaju na ono zašto je Inspire me uvijek sa mnom. Čak i u brdima kad nastojim reducirati stvari.

 

Inspire me je vjerni asistent kad su obveze i planovi u pitanju, ali i najbolji suradnik kad se radi o idejama i željama. Suradnja s različitim medijima traži da isporučim dogovoreni tekst u određeno vrijeme, a inspiracija mi je ponekad nikakva. Koliko se samo puta dogodilo da mi u gluho doba noći napamet padnu ideje, pa i misli oko kojih želim zavrtjeti temu. Ne brojim koliko se puta dogodilo da se probudim s čitavim rečenicama, odlomcima naručenog teksta u glavi, kojeg još par sati ranije nisam mogla na silu započeti.

Tad mi je odmah uz uzglavlje Inspire me, otvorim ideje i rukom ispišem prve rečenice koje se ujutro, nakon kave samo razliju u tekst. Godine (ili je to iskustvo?) su me naučile da zapišem sve i odmah! Ne oslanjam se više na to da ću se sjetiti kasnije ideje koja mi je sinula. A ne. Čim mi ideja padne napamet, lovim svoj crveni planer i olovku i pišem. Previše su puta kristalno jasne ideje kojih sam se sjetila dok sam se ujutro tuširala isparile do popodneva.

 

Frustriranost i bespomoćnost da ih se kasnije sjetim dovele su me do toga da danas jednostavno odmah sve zapišem. S prilično mjesta za ideje i bilješke, Inspire me se pokazao kao desna ruka koja je kraj uzglavlja u gluho doba noći ili na vrhovima planina kad lovim stanja koja me preplavljuju za vrijeme svakog uspona i silaska s brda. Zapravo mi se ponekad čini da sve što imam, nosim sa sobom. U rokovniku. A kad godina završi s krajem ljeta, taj rokovnik ostaje i svojevrstan dnevnik i podsjetnik na sve drage ljude, događaje, putovanja… Život.

Napisala:

Lucija Biondić

@gusterica_hr